Gledajući srušenu staru školu, prvo sam se sjetio stihova Branka Ćopića:
„Osnovna škola pod gajem ćuti, slika odavna znana, mnogo je puta gađana topom, često bombardovana“
Stara škola nije ni prva a ni zadnja škola sagrađena u Bolmanu.
Sagradila ju je Srpska pravoslavna crkvena opština Bolman 1900., a po nekim podacima 1905. godine. Kao škola služila je preko osamdeset godina.
Pohađale su je generacije i generacije učenika. Ti đaci su bili naši djedovi i bake, roditelji, a onda i mi sami.
Za vrijeme Drugog svjetskog rata, u Bolmanskoj bitci, promašila su je dva plotuna iz „Kaćuša“ kad je gađana i srušena crkva u neposrednoj blizini.
Vremenom je oronula i zadnjih desetak godina je ruina.
Oprostimo se od stare škole, mi koji smo u njoj bili đaci, sjećajući se, onako svako za sebe, svojih učitelja i nastavnika, školskih drugova i najljepših trenutaka iz školskih klupa.
