Sjećanje u boji zlatnog okera

0
85
views

Neće skoro svanuti. Pola dva je i zvijezde žmirkaju a mjesec se udobno zavalio u ležaljku od maraka i kao da spava.

Velik je dana danas za nas iz SRD „Dravica“ Jagodnjak, jer ćemo ponovo biti u društvu najboljih. Ne raduje nas razlog sastajanja, pozvani smo na Memorijalni kup za žene. Prošlo je godinu dana od kada je odložila svoju pecaljku i u čuvarku uspomena jedna od najboljih, Ljiljana – Ljilja Minarov.

Nisam imao čast upoznati je ranije, ali sve što su ponudili novinski zapisi sam pročitao o njoj, o Miši, Marku, Ivani, Matei.  Vijenac šampiona i primjer odanosti jednom sportu. Jedinstveni možda i u svijetu.

Stigli smo na odredište, negdje podno Medvednice kod Stubičkih toplica, a u magli su izgubljeni kilometri i kilometri. Pristižu i prve ekipe: Međimurci, Gorani, Slavonci, Turopoljici i ostale ekipe iz Zagreba i okolice, ukupno nas je jedanaest. Hrvatska u malom krateru sa jezerom Jarki obrubljena šumom i maglom. U prvom planu nam je odati čast i bar na minutu suosjećati bol rastanka sa dragim ljudima, a zatim rezultat i drugo. Zaradili smo ovaj izlet još u ljeto na Završnici Kupa HŠRS-a kod nas u Baranji. Zahvaljujem ovim putem načelniku Općine Jagodnjak koji nam je omogućio ovaj put.

Gotovo sam siguran da je Ljilja toga dana bila u milosti „Svedržitelja i Tvorca“ te nam je podarila jesenju rapsodiju boja a njenoj Matei sjedila na ramenu i šaputala  „Ne   brini, ja sam tu“ i radovala se pobjedi – za mamu!

Krećemo kući. Čeka nas ponovo nekih tri stotine i pedeset kilometara. Stisak ruke i do viđenja neki drugi put. Vijugava cesta baca nas čas gore, čas dolje, kao da neda da u uživamo u krajoliku. Zlatno žute lipe, divlje loze, pa grimizne johe, hrđavo smeđi kesteni, zelene bukve i sve onako kao da nije više bilo boje pa nastavi nekom drugom, a na brežuljku bijeli se crkva s crvenim krovom. Sunce upravo prolazi pored nje u smiraj i mi odlazimo suprotno od njega i srest ćemo se već sutra.

Pogled na „brege“ budi mi davno sjećanje na oca. Sjedi nahereno za stolom u birtiji vidno pripit a ja stojim na nekom stolu sa paletom na ruci i velikim kistom ubacujem u boju podlogu na kojoj će on prikazati lov na jelena. Bože! Kako su se na tim slikama preplitale boje. Čini se da i ne gleda što radim, samo mu čujem glas: Okera, okera, dodaj okera…

Premalo je minuta šutnje za sva sjećanja u boji zlatnog okera.

 

Podaci u vezi  Kupa:

1 memorijalni kup „Ljiljana Minarov“ u kojem su učestvovale samo ekipe žena iz cijele Hrvatske.

Domaćin memorijala SRK „Agram“ Zagreb.

Učestvovalo je 11 ekipa: „Ribomanija“ Turopolje, „Klen“ Sv. Marija, „Klen“ Oroslavlje, „Linjak“ Josipovac, „Agram“ Zagreb, „Alfa“ Zagreb, „Mura“ M. Središče, „Bajer“ Fužine, „Ivanec“ Ivanec, „Štuka“ Poljanski lug i „Dravica“ Jagodnjak.

  1. mjesto „Agram“ Zagreb
  2. mjesto „Ivanec“ Ivanec
  3. mjesto „Štuka“ Poljanski lug.

SRD „Dravica“ je osvojila osmo mjesto.

 

 

Željko Nedić, 2017.

Previous articleU Šikluškom hataru
SHARE

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here